Poznato
je da je masaza primenjivana kod prvobitnih plemena i naroda.
Literaturni podaci ukazuju da je ona primenjivana u dalekoj proslosti u juznoj
Africi, Egiptu, Vavilonu, Asiriji, na drevnom Istoku, u Indiji, Grckoj i
Rimu. U Indiji ajur-vedska svedocanstva (iz IX-III veka p.n.e.) o
poznavanju zivota govore o primeni masaze, a egipatski podaci sezu cak do
XII veka p.n.e. Za razliku od drevne Grcke i Rima, masaza se u Evropi
siroko ne sprovodi sve do pocetka XIX veka. Od XIX veka masaza se
primenjuje kao medicinska masaza u brojnim centrima sirom sveta (klinike,
bolnice, banjsko-klimatska lecilista, fizioterapeutski kabineti i
kozmetoloski saloni), a brojna ispitivanja ukazuju na uticaj masaze na
metabolicke procese u organizmu.
Naucno
objasnjenje dejstva masaze na covekov organizam dugo nije postojalo, bez
obzira sto masaza ima duboke korene u primeni. Tek se u drugoj polovini XIX
veka pojavljuju radovi koji pokusavaju da objasne fiziolosko dejstvo masaze na
organizam. Sedamdesetih godina XIX veka dolazi do pravog procveta primene
masaze. Osnivacem savremene tzv. klasicne masaze moze se smatrati
ruski lekar Zabludovski (XIX vek) koji provodi istrazivanja vezana za primenu
masaze i govori o indikacijama i kontraindikacijama za njenu primenu. Savremeno
objasnjenje dejstva masaze zasniva se na mehanickom nadrazaju
ekstero-, proprio- i intero-receptora, pri cemu se javljaju razne reakcije
tkiva i organa. Osim ovog, masaza ima i direktno mehanicko dejstvo na
tkivo. Pod uticajem masaze povecava se oticanje limfne i venske krvi,
nastaje aktivna hiperemija arteriola i kapilara, sto povecava lokalni
metabolizam i eliminaciju raspadnih, stetnih metabolickih produkata,
resorpciju otoka i poboljsava trofiku tkiva. Deluje spazmoliticki,
analgeticki, povecava sekretornu aktivnost lojnih i znojnih zlezda,
sto dovodi do smanjenja zamora, poboljsanja kontaktilne sposobnosti i opsteg
relaksantnog i sedativnog dejstva.
Masaza
se moze podeliti na savremenu i tradicionalnu istocnjacku, kojoj
pripada i refleksno-segmentna masaza ukljucujuci i akupresuru.
Savremena masaza je
povezana sa kinezi terapijom i ukoliko se primenjuje kompleksno veoma je
efikasna. U savremenoj praksi masaza se koristi ne samo u terapeutske, vec
i u profilakticke svrhe (relaksaciona, sportska). Deli se prema
nacinu izvodjenja, delu tela koji tretira i prema nameni.
Najcesce se govori o klasicnoj i refleksno-segmentnoj masazi.
Tradicionalna istocnjacka masaza sastoji se iz dva dela: opsteg (pripremnog) i
posebnog (zasnovanog na uspostavljanju cirkulisuce energije u izmenjenim
meridijanima). Sustina pripremne masaze je linijska masaza duz pet vertikalnih
linija meridijana u oblasti ledja (GV meridijan, bilateralne medijalne i
lateralne linije BL meridijana).
Refleksno-segmentna masaza
ima korene u dalekoistocnoj tradiciji, a na zapadu se u modifikovanoj
formi uvodi u siru praksu pocetkom XX veka, kada Scerbak (1903-1908)
proucava uticaj mehanickih vibracija na ljudski organizam kroz
vibracionu masazu.
Metodologija
Scerbaka tretira zone koje su refleksno povezane sa nervnim centrima, jer
je u funkcionalnom smislu kicmena mozdina podeljena na vise segmenata od
kojih pocinje inervacija unutrasnjih organa i odgovarajucih koznih
zona (Hedove zone). Kod nekih oboljenja unutrasnjih organa, refleksnim putem se
u istoj inervacionoj zoni u kojoj se nalazi odgovarajuci organ javljaju
promene u kozi, potkoznom tkivu, misicima i periostu. Kao posledica
patofizioloskih i patoloskih promena u ovim tkivima nastaju bolne manifestacije
oznacene kao bolne tacke ili trigger points (tacke
okidanja), sa najcescim karakteristikama: osetljivost na palpaciju
(pri pritiskanju prstom nastaje bol ne samo u njoj, vec i u udaljenoj
regiji); precnika 1-2 cm; lokalizacije u raznim tkivima (misici,
vezivno tkivo, periost); pacijent najcesce nije svestan njihovog
postojanja; nisu direktno povezane sa regijom u kojoj se oseca bol, ali se
nalaze na istom segmentnom nivou simpatickog nervnog sistema. Bolne
tacke se veoma uspesno tretiraju razlicitim vidovima refleksne masaze,
cime se uspostavlja ravnoteza vegetativnog nervnog sistema, i otklanja ili
ublazava bol. Iako deo klasicne masaze, od nje se razlikuje individualnim
pristupom i izborom individualnim zona (u zavisnosti od oboljenja).
Akupresura je jedna od
najstarijih refleksnih metoda lecenja zasnovana na istocnjackoj
filozofiji, a sprovodi se drazenjem akupunkturnih tacaka pritiskom
prstiju. Veoma je rasprostranjena zbog svog terapeutskog efekta, kao i zbog
jednostavnosti primene na telo pacijenta. Sprovodi se kao monoterapija, u
sklopu kompleksnog lecenja ili u profilakticke svrhe. Akupresura ne
izaziva negativne efekte, a pri pravilnoj primeni daje dobar
profilakticko-terapeutski efekat, posebno pri oboljenjima funkcionalnog
karaktera.
Refleksno
dejstvo akupresurne masaze na celokupni nervni sistem igra veliku ulogu u
regulacijii funkcija pojedinih organa i sistema, kao i u uspostavljanju
funkcionalne ravnoteze uopste. Pomocu nje se moze delovati sedativno ili
tonizirajuce na nervni sistem. Moze se sprovoditi od najranijeg uzrasta
(kod odojcadi, sa slabim razdrazenjem), preko srednjeg doba (jako
razdrazenje u zivotnom periodu od 15-30. godine), do duboke starosti (u uzrastu
od 31-50. godine masaza srednje jacine, a kasnije slaba razdrazenja).
Duzina
sprovodjenja akupresure zavisi od pojedinacnih slucajeva,
starosti, pola i patologije.
Bez
obzira na stepen razdrazenja i duzinu njenog trajanja akupresura u svim
slucajevima dovodi do reaktivnog odgovora organizma u smislu normalizacije
opsteg stanja na nivou sistema, organa, pa sve do celijskog nivoa. Posebno
dobar efekat ispoljava na poremeceni krvotok kako funkcionalnog tako i
organskog karaktera, bolesti pluca, bolesti organa za varenje, bolesti
urogenitalnih organa.
Izbor
akupresurnih tacaka zavisi od cilja sprovodjenja akupresure. U profilakticke
svrhe treba koristiti tacke sa opste okrepljujucim dejstvom, a u
terapeutske svrhe tacke na ugrozenom meridijanu ili organu. Akupresura se
izvodi u pravcu energetskog toka meredijana, uz postovanje ostalih pravila
kineske tradicionalne medicine za izbor recepture.
Masazom stopala i sake
postizu se profilakticki i terapeutski efekti kao i pri primeni korporalne
akupresure. Stopalo i saka predstavljaju refleksne povrsine - mikro sisteme na
kome su reprezentovani svi organi covecjeg tela. Pri primeni ovih
masaza neophodno je voditi racuna o maloj povrsini reprezentovanih organa.
Siacu masaza izvodi se
pritiskom specijalnih tacaka prstima, laktovima ili kolenima. Tacke
se poklapaju sa akupunkturnim tackama, a siacu masaza se takodje
sprovodi u profilakticke i terapeutske svrhe.
Anti-stres masaza moze
biti profilakticka (tradicionalna masaza po opstem tipu) ili terapeutska
(uspostavljanje cirkulisuce energije u izmenjenim meridijanima).
Prilikom
masiranja treba slediti osnovna pravila: od slabijeg ka jacem intenzitetu,
od periferije ka centru, a u slucaju akupresure slediti tok meridijana.
Postoji vise metodickih pokreta ruku (hvatova) kojima se izvodi masaza. U
hvatove spadaju: gladjenje, gnjecenje, trljanje, lupkanje i vibracije.
Radi
ostvarivanja boljeg kontakta izmedju ruke terapeuta i koze pacijenata,
upotrebljavaju se indiferentne masti i talk, a kod osoba bez alergijskih
predispozicija koriste se aromaticna ulja. Izbor eterskog ulja zavisi od
namene.
Doziranje
zavisi od mesta i povrsine delovanja, reaktivnosti koze, tkiva i reaktivnosti
uopste, kao i tehnike (masaza ne sme biti bolna i neprijatna za pacijenta, te
iskusan terapeut bira velicinu pritiska i tehniku masaze). Trajanje
procedura za lokalnu masazu iznosi 10-15 minuta, a za opstu od 30-45 minuta.
Sprovodi se svakog ili svakog drugog dana u seriji od 10 ili vise seansi, tj. u
zavisnosti od potrebe ili patologije.
Dobri
profilakticko-terapeutski rezultati masaze zavise od pravilnog
opredeljenja i postovanja uputstva za indikacije i kontraindikacije u
savremenoj i tradicionalnoj medicini, pri cemu se razliciti efekti
postizu kao posledica nacina primene zahvata, lokacije primene, kao i
intenziteta i specificnosti njihovih delovanja.